srijeda, 24.06.2015.

U početku bijaše Riječ




Nakon što su Adam i Eva izašli iz Raja, svijet im se učinio prepunim mogućnosti: dok su Dvoje, ništa se zapravo nije činilo izgubljenim.

Upravo su ih iz tog razloga nebeski čuvari dodatno kaznili stavivši im oštrice u utrobe kako bi ih sumnja obuzimala pri svakom učinjenom koraku te im širila lavu po ranama skladištenim u koži.

Adam nije izdržao.
U jednom se trenutku okrenula i više ga nije bilo.

Na dan kada su se međusobno obvezali na kočnice i skupljanje prizora s druge strane vrata, započelo je prevođenje zvukova, učenje jezika. Sada je znala što je bolest, što znači kuna i pedeset, trebate li vrećicu, pokaz, osmijeh ili pogled na sat. Bilo što ili sve. Nakon potopa trebalo je biti mirno, Drava kao mjesto bijega i netko iz davnih dana odjednom vrlo zaštitnički prisutan. Nije znala što to znači. Kao da joj se vraćalo sjećanje na život prije Adama, prije statusa "družice"; Prošlost ju je zatekla skrivenu među računima i zgradama, pa ju je, dodavši decibele papučici gasa, sakrila od razarajućih posljedica kiše.

Htjela je plakati na tom muškom ramenu, pričati mu o Adamu, otkriti napokon sve: napokon jer on ju vrlo dobro poznaje. Ali jedino je još brojala riječne valove i gledala kako se vjetar kameleonski poigrava u njihovim očima. Udaljili su se dovoljno da bi oblacima prepustili zaostale krhotine bitke: slušala je njegove riječi ispuštajući povremene replike u obliku dima i brojeći prve kišne kapi zaostale na tim poznatim ramenima.

Htjela je, možda i više negoli ikad, nekome pripadati, negdje zastati, pitati tko je i je li ga/se zapravo izmislila. Njezin je sugovornik znao parametre kojima ju Sadašnjost uporno krade i nije rekao baš ništa.

A kišilo je danima.
Prošlost i Sadašnjost izokrenule su se u vodenim borbama kako bi ispunile Božju kaznu, kako bi napokon sve bilo po Riječi Njegovoj - drugačije.

Cijena je, sada joj je jasno, bila suviše visoka. Bez Prošlosti u koju bi se mogla sakriti i Sadašnjosti koja ju ne prepoznaje, Budućnost je pristajala tek opisu kazne.

Pogledala je u Boga,
nasmijala se:
napokon je rodila Identitet.



15:09 | Komentari (6) | Print | ^ |