utorak, 29.09.2015.

Ali... ali kamo si to pošla?




Nisam imala pojma.
Naši udaljeni planeti, izgaranje, uvijek jednaka paralelnost koju nazivaju slobodom (htjela sam ti reći da sam htjela da me netko sažme u pljuvačku, gvalju kose koja samostvoreno samostoji i ne pripada, samo to, samo sve).

Htjela je: vjerojatno neke lijepe tapete, finu i uvijek istu kavu i mirisno rublje. Nekakav ručak perfekcionizma na najboljoj temperaturi (meni to nikada nije bilo bitno), i ljubav iz bajke. To neko "uvući se u njega, u njegove riječi i kosu, treptanje škorpionskih farova i disati kao da postojiš".

Nisam imala pojma o tome.
Nisam imala pojma, recimo, o svojim željama i znam, prokleto znam da sam samo takve ljude htjela za sebe, za sigurnost protiv svake monotone sigurnosti.

Kakav ti je to horoskop, M.? Evo, to ne razumijem. Uvijek izgleda izvana kao da smo slične, uvijek projiciramo tu laž. Nešto poput planiranja, a ja, ja bih tom nekom svom idealnom sugovorniku rekla "idemo letjeti u onom udubljenom dijelu unutar upitnika, skriveni prozorima i tim letom, slobodni; ti budi, recimo, ti, a ja ću biti nešto kao ja i nemojmo mijenjati apsolutno ništa - hranimo se manama, ima nešto takvo zaigrano negdje u Bibliji".

Ali ona je moja suprotnost, anti-ja. Ona je ono što nije moje i obrnuto.
Kakav ti je to horoskop, zaboga?

Nisam imala pojma o tome, a na van sam, kažu, izgledala kao da sam iznutra ona.
Tako možda ipak ponešto znam o njoj.
Ili: to ćemo mi doživotno praštati.



10:49 | Komentari (10) | Print | ^ |