|
u grlu nosim cestu
koju ću ugraditi u ramena čeljust misao
kako bismo pamtili
da je jednom postojao čovjek
koji je prelazio preko linije razgraničenja
da u podjeli na dobro i loše
na tvoje i moje
na kutije koje smo probavljali svakog jutra osmijehom
postoji mjesto unutar kojeg drhti svemir
porinut u mraku
u neznanju
u strahu od letenja.
od postojanja Nigdjezemske.
|